Zbog čega napuštamo IST[3 min. za čitanje]

Ovim saopštenjem obaveštavamo javnost da smo nakon gotovo pet godina prekinuli odnos sa IST. U predstojećem periodu detaljnije ćemo obrazložiti razloge za ovu odluku, kao i dalji pravac koji planiramo za M21.

Pišemo ovo da bismo vas obavestili o napuštanju Socijalističke radničke partije (SWP) i Internacionalne socijalističke tendencije, usled razilaženja s vođstvom koje nas vodi u pogrešnom pravcu.
Odluku o napuštanju donosimo teška srca, budući da se Marks21 još od svog nastanka, početkom 2008. godine, orijentisao prema politici IST-a.

Neki od naših članova su još od 1990-tih bili članovi SWP-a i ponosni su na sav rad koji su zajedno sa partijom uložili da bi se suprotstavili imperijalističkim intervencijama na Balkanu i kako bi Balkansku Socijalističku Federaciju postavili kao alternativu nacionalističkim ratovima lokalnih vladajućih klasa. Rad na anti-ratnoj kampanji tokom rata na Kosovu bio je preteča Stop the War koalicije, najvažnijeg ujedinjenog fronta u kom je partija učestvovala tokom 2000-tih.

Nažalost, skorašnje udaljavanje SWP-a od politike ujedinjenog fronta za nas znači nemogućnost da ostanemo deo IST-a. Iako se Tendencija ne rukovodi principima demokratskog centralizma i iako poštujemo rad mnogih njenih sekcija, jasno je da greške SWP-a nose enormnu simboličku težinu. SWP je vodeća politička snaga Tendencije.

Uspesi Leve partije u Nemačkoj, Levog fronta u Francuskoj, Levog bloka u Portugalu, Saveza ujedinjene levice u Irskoj i, najspektakularnije, Sirize u Grčkoj, gde su izgledi za oformljavanje vlade ujedinjene levice prestravili kapitalističke vladajuće klase Evropske unije, očigledan su dokaz šansi koje pristup ujedinjenog fronta danas pruža revolucionarima.

Nasuprot tome, SWP je pravdala odluku Nove antikapitalističke partije da ne pristupi Levom frontu u Francuskoj, kao i Antarsijino odbijanje da pristupi Sirizi. To je recept za sektašku izolaciju; tu nema dobrog revolucionarnog njuha. Saradnja s tim partijama nosi stvarne rizike, ali nesaradnja nosi još veće. Uspon ultra-desne Zlatne zore u Grčkoj trebalo bi da je upozorenje svima nama. IST ima ponosit istorijat borbe protiv fašizma i rasizma, ali bi trebalo i da se bori za jedinstvenu levu alternativu sistemu iz kog fašizam i nastaje.

Slično tome, efektivno povlačenje SWP-a iz Stop the War koalicije oštetilo je njen anti-imperijalistički kredibilitet u Britaniji i na Bliskom istoku. U slučaju Sirije, očigledan je trend umanjivanja značaja imperijalističkih intriga, što je ključno pitanje u imperijalističkoj Britaniji imajući u vidu libijski fijasko.

Očigledno je i to da je SWP preterano reagovala na raspad Respecta, leve izborne koalicije iznikle iz anti-ratnog pokreta. SWP se od tada povukla u sigurnu zonu sektašenja, ograđenu ortodoksnim pristupom izgradnji partije, apstraktnom propagandom i ekonomističkim isticanjem industrijskih borbi.

Ovaj sektaški pristup doveo je do toga da unutarpartijska kultura i režim guše svaku inicijativu. Nasuprot tradiciji IST-a, nove ideje i metode često se odbacuju zarad odbrane postojećih praksi. Isticanje ograničenja interneta kao alatke koja nam kao revolucionarima stoji na raspolaganju u doba „Fejsbuk revolucija” i međunarodnih pokreta „okupacija” (Occupy) govori dovoljno.

Skandal usled optužbi za silovanje i seksualno uznemiravanje, uperenih protiv jednog člana partijskog Centralnog komiteta, šokirao nas je i razbesneo – ali je i razotkrio opasnosti sadašnjeg kursa koji je partija zauzela. Činjenica da je fultajm radnica za partiju sprečena da se vrati na svoje radno mesto zbog iznošenja sličnih optužbi protiv pomenutog člana CK govori mnogo, kao što govore i izbacivanja iz partije drugarica i drugova koji su digli glas protiv načina na koji je vođstvo odabralo da ova pitanja rešava. Takvi postupci mnogo više podsećaju na buržoaske tehnike menadžmenta, a ne na revolucionarnu socijalističku borbu za žensko oslobođenje.

Odlazimo, ali nastavljamo da primenjujemo klasični marksizam na svet oko nas i nastavljamo da gradimo novu levicu u Srbiji, u duhu tradicije internacionalnog socijalizma. Sarađivaćemo sa drugima na levici, bili oni ili ne članovi IST-a, u svakoj situaciji za koju procenimo da će doprineti interesima radničke klase i revolucionarnog obaranja kapitalizma.