Ovo se tiče svih nas. Žene i sve ugrožene manjinske grupe u zemlji (LGBT, Romi, imigranti, muslimani...) naći će se na direktnom udaru najreakcionarnijih ideja koje bi klerofašisti iz Dveri svakodnevno širili sa skupštinske govornice. To bi i svim fašistima na ulicama ulilo novo samopouzdanje i dodatno otežalo napore ka izgradnji masovne antikapitalističke alternative. Nije, dakle, svejedno da li će Dveri ući u Skupštinu i skupiti dovoljno procenata na lokalu ili ne.
S druge strane, pucanje Dveri na izborima bilo bi poraz za fašiste i sve one pripadnike državnog aparata i mejnstrim sistemskih partija koje u njima vide koristan alat (za širenje rasizma ili otimanje glasova DSS-u, svejedno). Istorija nas upozorava da fašizam treba seći u korenu, posebno u uslovima sistemske krize, zato je najveći domet onoga što progresivni ljudi mogu da urade na ovim izborima poništavanje listića.
Naravno, činjenica da radni narod Srbije danas nema svoj politički glas samo znači da ga je potrebno graditi. Članci koje smo nedavno objavili na temu predsedničkih izbora u Francuskoj i Grčkoj na najbolji način opisuju razliku između situacije u kojoj radnička klasa ima svoju partiju na izborima i one u kojoj je nema.
Bojkot predsedničkih izbora
Iako Dveri imaju i predsedničkog kandidata, jasno je da SS Glišić neće proći u drugi krug i da je Tadić fino unapred namestio svoju ostavku i prevremeno organizovanje predsedničkih izbora. To ne zaslužuje ništa manje od prezira i bojkota: odbijte da uzmete listu predsedničkih kandidata.
Neka bedna izlaznost na predsedničke izbore pokaže dvema najvećim partijama koliko je gađenje naroda nad njihovom politikom – neka protestni precrtani glas na ostalim nivoima glasanja zaustavi napredak fašista!








![Mart 2009. [specijal] Mart 2009. [specijal]](images/slajdovi/07spec.png)


![Avgust 2009. [specijal] Avgust 2009. [specijal]](images/slajdovi/09spec.png)





















