Elektoralizam, masovni pokreti i levica[3 min. za čitanje]

Donosimo vam prevod Fejsbuk komentara Džona Risa iz drugarske organizacije Counterfire napisanog na dan Ženskog marša koji je okupio milione demonstranata diljem sveta. Ovaj komentar predstavlja kritiku odluke levog kila Laburističke partije koje nije organizovano sudelovalo u Ženskom maršu, verovatno zbog priprema za velike proteste protiv torijevske privatizacije Nacionalne zdravstene službe, najjačeg simmbola socijalne države. Laburističku stratešku odluku za ignorisanjem Ženskog marša Ris tumači kao popuštanje elektoralnoj logici.

Naime, Britaniju 4. maja ove godine očekuju lokalni izbori te laburisti svoj protest protiv privatizacije zdravstva vide kao jedan od ključnih momenata kampanje. Masovan rast levog krila laburista biće uzaludan ako se, uz očigledni nedostatak demokratske stukture u toj partiji, spontane demonstracije odozdo, kao što je bio Ženski marš, prepuštaju liberalima i desnoj opoziciji. Razlozi zbog kojih su Ženski marševi organizovani predstavljaju možda jedan od najvećih izazova sadašnjice. Jučer je Donald Tramp kao i Ronald Regan 1984. godine potpisao zabranu finansiranja nevladinih organizacija koje se bave savetovanjem o abortusu. Radikalna levica ne sme stajati po strani kada se mase okupljaju protiv šovinističkih represivnih mera kapitalističkih elita. Danas nema mesta za sektašenje. S engleskog preveo Bartul Čović.

Londonski Ženski marš, kao i sestrinski marševi diljem svijeta, bili su odlučno suprotstavljanje Trumpu i veličanstveno pobijanje svega onog što on predstavlja. Čini se da će u Velikoj Britaniji Ženski marš biti odskočna daska za velike proteste protiv privatizacije Nacionalne zdravstvene službe (NHS) 4. marta.

Svaki masovni protesti iznenada bacaju svjetlo na političke rasplete i današnji nije bio iznimka.

Protest je bio masovan, nesumnjivo je povukao podršku iz svih društvenih slojeva, članovi sindikata i Laburističke partije bili su prisutni kao individualci, ali prisutnost organiziranog radničkog pokreta bila je slaba.

Vidio sam transparent Nacionalnog sindikata učitelja i znam da je Unite poslao neke redare. Ali to je bilo to. Uopće nisam primjetio prisutnost Momentuma.

Političkim vodstvom protesta dominirali su liberalni elementi: Partija ženske jednakosti, Amnesty itd.

Bilo je prisutno desno krilo Laburističke partije: govorile su Stella Creasy i Yvette Cooper, Sadiq Khan i Harriet Harman pridružili su se maršu na pola puta.

Nisam vidio da je prisutan itko sa laburističke ljevice ili da je netko od njih govorio.

Zašto? Prvenstveno zbog toga što je Laburistička partija proteste za NHS sazvala kao „svoje” I nije se angažirala u ŽEnskom maršu. Ovo pokazuje ozbiljnu slabost: posvećenost elektoralizmu iznad bilo kakve posvećenosti nezavisnim zahtjevima masovnog pokreta. Generalno je autodestruktivno stajati postrani i prepuštati ovakve pokrete liberalima i laburističkoj desnici.

Ovakvo uzdržavanje dozvolit će Corbynovim protivnicima da protiv njega zaigraju kartom identitetskih politika, kao što su već ranije činili.

To ne bi bila tolika greška kad bi protest za NHS bio dio šire kampanje koordinirane s nezavisnim NHS kampanjama i pokretom protiv mjera štednje. Nažalost, to nije tako.

Ovo je podsjetnik da sektaški stavovi nisu značajka samo malih sekti, i velike partije mogu biti sektaške.

Ženski marš trebao bi biti poziv za buđenje. Laburisti mogu pobjediti samo kao dio pravog šireg pokreta. Danas su laburistički zastupnici trebali biti na ulicama u masovnom protestu.

Jeremy Corbyn je ovo uvijek razumio. Uvijek je bio na svakom protestu. To je primjer vrijedan praćenja.