Demonstracije prošlog petka, protiv vladinog predloga štednje poslatog Trojci. Foto: Kevin Ovenden, Facebook

Pirova pobeda kreditora u Grčkoj: rat je tek počeo![6 min. za čitanje]

Samo nedelju dana nakon Grčkog „OXI“, EU i MMF progurali su po grčku ekonomiju još razorniji plan štednje i privatizacije, zarad obećanja odlaganja otplate duga i novog programa kredita. Sledećeg ponedeljka diskutujemo uživo o borbi u Grčkoj (info na dnu teksta)!

Kreditori su ovako nemilosrdni jer žele da pošalju političku poruku širom kontinenta: nema promena u evrozoni, neoliberalizam je sastavni deo EU i svaki pokušaj otpora biće oštro kažnjen. Ovo je objava rata radnom narodu širom kontinenta.

Iako detalji novog programa nisu sasvim jasni, njihov glavni oblik jeste. To je neoliberalni, razarački program.

Grčka će morati da sprovede još dublju štednju od onih osam milijardi evra koju je grčko glasačko telo odbilo na referendumu, ali dublju i od 13 milijardi koje je Cipras pre nekoliko dana predložio.

Ta balkanska zemlja biće primorana i da privatizuje javna preduzeća koja vrede više desetine milijardi evra. Nije jasno da li je inicijalna pregovaračka cifra Trojke od 50 milijardi evra ostala u finalnom dokumentu, ali sve govori da jeste. I ovako i onako jasno je da se radi o pljački.

Gaženje suvereniteta i demokratije

Iako je Nemačka na kraju povukla zahtev da fond koji će se stvoriti kroz privatizaciju bude u Luksemburgu, te da banka čiji je jedan od direktora upravo nemački ministar finansija bude izvršitelj tog programa, ipak je sam zahtev indikacija o čemu se radi: o želji da se Grčka ponizi.

To su jasnije pokazali sami pregovori, pre nego zahtevi koji su suštinski ostali isti: da MMF bude uključen u dalje kreditne programe, da se povećaju porezi, liberalizuje tržište rada, privatizuju javna preduzeća, produži radni vek itd.

Nemačka je tražila pojačanje neposredne kontrole nad sprovođenjem programa od strane stranih institucija, apsurdno duboke rezove i privatizaciju, „privremeno“ izbacivanje Grčke iz Evra…

Cilj Nemačke nije bio da dobije sve što traži, već da pokaže da je Cipras, i nakon referendumske pobede od gotovo 62 odsto glasova protiv štednje, ipak primoran da preda suverenitet i demokratski legitimitet pred zahtevima kreditora.

U tome je dobila pomoć većeg dela režima u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Jedino su se Francuska, Španija, Italija i Malta borile protiv nekih mera, jer su svesne da je njihova budućnost potencijalno slična. To što skoro ni u čemu nisu uspele pokazuje ko zaista vlada Evropom: nemački kapital.

Pirova pobeda

Ovo bi, međutim, moglo da se ispostavi kao Pirova pobeda koja će se evropskom kapitalu na duže staze obiti o glavu. Prvo, zato što po prvi put većini u Evropi jasno pokazuje da je odbrana evrozone i Evropske unije stvar kapitala. Dok je to do sada bilo jasno samo manjini, sada postaje jasno sve većem broju ljudi širom kontinenta.

Drugo, ovo ne rešava nijedan od suštinskih problema evrozone i Evropske unije, već ih pojačava. Težnja evropskog projekta da stvori unutrašnju koheziju sada će se sve teže ostvarivati. Dalji život nereformisanog evra vodiće sve većoj nadmoći nemačkog kapitala nad južnoevropskim takmacima, što će na duži rok pojačati međudržavne konflikte.

Treće, iako će ovo u kratkom roku oslabiti levicu u Grčkoj i Evropi, jer Partija evropska levice (Siriza je njena grčka članica) stoji upravo na pozicijama reforme Evropske unije, ovakav program štednje samo će u praksi pokazati koliko je program štednje koji je Grčkoj nametnut katastrofalan i ojačaće one struje koje mu se suprotstave.

U tom smislu, kapitalu neće biti lako da sprovede štednju, nakon što ga je 61.5 odsto glasača odbilo na referendumu. Iako će kreditori taj program progurati kroz parlament uz pomoć opozicije, nivo otpora biće veći nego protekle nedelje. Štaviše, to će otvoriti vrata vanparlamentarnoj borbi: demonstracijama, štrajkovima i okupacijama radnih mesta.

Ka borbama i novoj partiji

Radikalna levica unutar Sirize sada mora da pruži otpor u parlamentu kako bi pred Ciprasa postavila moralni problem, zbog ugleda u narodu. Ali ona mora da ode dalje od toga – mora da masu članica i članova Sirize povede iz te partije u novu, radikalniju partiju levice.

Siriza je završen eksperiment. Privrženost njenog vođstva parlamentarnim i pregovaračkim taktikama, te evropskoj strategiji, upravo su najstrašnije krahirali. Vreme je za kompletan raskid sa tim idejama. I to neće biti lako. Protiv toga će se ustati celokupni aparat vladajućih klasa Evrope i Grčke. Nacistička Zlatna zora biće puštena s lanca na levicu. Proces stvaranja nove partije će potrajati.

Međutim, levo krilo Sirize može da nađe saveznike među onih 61,5 odsto ljudi koji su glasali „OXI“, ali i u manjim radikalno levim formacijama, poput Komunističke partije Grčke, ukoliko ona prekine svoju sektašku politiku izolacije od drugih političkih snaga, i antikapitalističke koalicije Antarsija, koja je učestvovala u kampanji za „OXI“ i koja ima neki uticaj u sindikalnom i antifašističkom pokretu.

Njihov prvi zajednički korak može da bude taktički savez za organizaciju generalnog štrajka. O tome je vođstvo sindikata javnog sektora, na inicijativu predstavnika iz redova Antarsije i uz podršku Sirizinih sindikalaca, raspravljalo proteklih sati i doneo odluku: štrajk će se održati u sredu! Generalni štrajk bi bio moćan signal i početak borbe za okončavanje štednje.

Ukoliko se to desi i ukoliko borbe protiv štednje koje predstoje izrode novu partiju borbene levice u Grčkoj, onda će biti ispunjen i ključan uslov da pobeda kreditora u ovoj bici postane Pirova pobeda u ratu za uspostavljanje potpune vladavine diktature kapitala.

Kažemo uslov, zato što je to samo jedan od nužnih, ali nedovoljnih uslova za pobedu radnih ljudi. Očigledno je da je za neuspeh Sirize bila zaslužna ne samo njena strategija, već strategija Partije evopske levice, čija je nada u reformu EU Sirizu ostavila izolovanom. Dovoljno je samo podsetiti na reči Pabla Iglesiasa, vođe španskog Podemosa, dan nakon grčkog referenduma: „Španija nije Grčka“. On je time hteo da kaže da, ukoliko na predstojećim izborima pobedi Podemos, nema bojazni od izlaska Španije iz evrozone.

Bez brige Pablo, sada ćemo svi videti šta to znači za Grčku da barem na neko vreme po svaku cenu ostane u evrozoni. Slika neće biti lepa po običan narod. Tada će morati da se nauči lekcija da bez stvaranja revolucionarnih grupa unutar radikalno levih koalicija i bez raskida sa idejom Evrope progres neće biti moguć. Nadamo se da će Podemos to shvatiti na vreme. Mi ćemo se svakako boriti za drugačiji ishod u Srbiji. Put je dugačak, ali je naša vera u to da radni ljudi neće prihvatiti da budu robovi nikad jača.

DISKUSIJA O GRČKOJ

Meseci pregovora između Sirize i Trojke bili su i meseci intenzivnih rasprava o pitanjima strategije i taktike levice u XXI veku. U ponedeljak 20. jula, s početkom u 19h, u KC Magacin (Kraljevića Marka 4, Beograd), organizujemo diskusiju o ovim pitanjima sa gostima iz regiona koji, poput nas, učestvuju u izgradnji borbene antikapitalističke levice. Vidimo se tamo!