Protest "Generaleksporta" ispred Agencije za privatizaciju, 22.1.2009.

Zorica Sekuloski: Kako je razgrabljen “Generaleksport”[12 min. za čitanje]

„Generaleksport“ je samo jedno u nizu preduzeća koja su tokom procesa privatizacije uništena, ili im je zadat poslednji udarac. Kao ishod takvog toka stvari, veliki broj radnika je ostao bez posla i u najboljem slučaju su im isplaćene sitne naknade ili podeljene besplatne akcije. Redakcija Solidarnosti je razgovarala sa predsednicom UO Udruženja radnika, penzionera i bivših radnika „Generaleksporta“, Zoricom Sekuloski, o tome na koji način je uska sprega države i krupnog kapitala dovela do potpunog obespravljenja radnika Geneksa i uništavanja kompanije koju su ceo radni vek gradili

Šta nam možete reći o stanju firme pre ulaska u proces privatizacije?

–Još 1999. godine, u sred bombardovanja naše zemlje, bivši direktor „Generaleksporta“ Radoman Božović je, u vreme dok je Milena Arežina bila predsednica Trgovinskog suda, formirao novo pravno lice konsalting „Internacional CG“ d.o.o. (u daljem tekstu ICG), dakle preduzeće sa ograničenom odgovornošću. Potom je na to novo pravno lice prebacio kompletan kapital iz društvene kompanije „Generaleksport“, ugovorom o prenosu udela bez naknade.

U to vreme je gospodin Božović bio istovremeno i direktor kompanije „Generaleksport“ i tog novoformiranog pravnog lica konsalting ICG d.o.o. Kasnije, u roku od dan ili dva, to preduzeće se preimenuje u kompaniju ICG d.p, dakle društveno preduzeće, i tako se maskira nezakonito prebacivanje društvenog kapitala na preduzeće sa ograničenom odgovornošću. Kasnije su novonastala kompanija ICG d.p. i kompanija „Generaleksport“ udruženim snagama osnovale novi mali konsalting ICG d.o.o. da bi se zavarali i poslednji tragovi ove operacije.

Gospodin Božović je u trenutku potpisivanja ugovora o prenosu udela bez naknade bio direktor oba pravna lica. Međutim, za potpisivanje ugovora on angažuje Radomira Milojkovića, koji je u to vreme bio njegov zamenik, da ispred „Generaleksporta“ potpiše ugovor u Četvrtom opštinskom sudu. Ovo prikriva da gospodin Božović ovde defakto predstavlja i „Generaleksport“ i konsalting ICG, koji je tada bio preimenovan u društvo, i da, zapravo, potpisuje ugovor sa samim sobom. Ovaj pokušaj prebacivanja imovine na društvo ICG isprva nije uspeo, jer nije plaćen porez na poklon.

Naredni pokušaj usledio je 2002, kada su ponovo odbijeni od strane Trgovinskog suda. Sudija Tatjana Đurica je odbila da odobri smanjenje osnovnog kapitala „Generaleksporta“, kao predlagača, na kompaniju ICG, zato što prijava predlagača nije bila u skladu sa zakonom. Nije se videlo da li su ispunjeni svi uslovi i da li su isplaćeni svi poverioci.

1. jula 2003. godine, Skupština kompanije poziva na primenu odluka o prenosu kapitala koje je donela 1999. za vreme Božovića i koje su prestale da važe. U tom trenutku, na čelu kompanije ICG bili su Milorad Savićević i njegov zamenik Jovan Vranjković.

Nakon što je 2002. godine odbila njihov zahtev, 30. septembra 2003. ista sudija verifikuje smanjenje osnovnog kapitala „Generaleksporta“, tj. prenos na ICG, čime „Geneks“ gubi sva prava nad svojom velikom imovinom. Nekretnine su prebačene, a potom počele da nestaju iz ICG, novac nestaje nenamenskim trošenjem sredstava, ogromnim stimulacijama i platama direktora i njihovih saradnika, itd, mnogo toga uz saglasnost Agencije za privatizaciju (AzP).

Mi sada pokušavamo ne da poništimo, već da dokažemo zakonsku ništavost ovog ugovora, kojim je po odluci gospodina Božovića i skupštine „Generaleksporta“ iz 1999. godine, prebačeno gotovo 99% imovine na ICG.

Na ovaj način je „Geneks“ ostao gotovo bez ičega. Međutim, u posedu je još uvek ostala veoma vredna imovina koja nije ušla u proces privatizacije. „Geneks“ je imao preko 65 punktova u svetu. Ništa od imovine u tih 65 zemalja nije ušlo u proces privatizacije. Da ne pričam o obveznicama koje vrede milijarde dinara i u vezi kojih se vode dva postupka na sudu. Jedan od njih je od jula 2008. na Višem trgovinskom sudu i ništa se još nije desilo, a mi sumnjamo da se proces namerno prolongira.

Vrednost jednog spora je oko 74 milijarde i 105 miliona dinara, a vrednost drugog 28 miliona. 2004. godine, kada je pokrenuta inicijativa za privatizaciju „Geneksa“, nekoliko nas radnika je pokrenulo postupak pred Trgovinskim sudom zbog nezakonito prenetog kapitala iz „Geneksa“ u ICG, zbog čega su radnici „Geneksa“ ostali bez prava na dobijanje besplatnih akcija, o čemu ću nešto više reći kasnije. 2006. godine, naše udruženje je takođe podnelo tužbu Trgovinskom sudu, zbog nezakonitog prenosa imovine i do dan danas se sa tim ništa nije desilo, postupak je u Vrhovnom sudu jer je zatražena revizija.

Uvek se ističe samo to da postoje dugovi kompanije „Generaleksport“. Ako uzmemo u obzir vrednost pomenutih obveznica, videćemo da ova država duguje „Generaleksportu“, a o tome se naravno svesno i namerno ćuti. U vezi sa ovim su tuženi Fond federacije za kreditiranje razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika, Fond za razvoj Republike Srbije i i Republika Srbija, i očekujemo da se kompenzuje bilo kakav dug „Generaleksporta“ prema državi. Mi ćemo kao udruženje svakako tužiti državu u Strazburu ukoliko se ova sramna dugovanja države prema „Geneksu“ ne izmire. A i protiv pojedinaca iz vlade će takođe biti podignute krivične prijave. Mislimo da se na njihovo insistiranje ovi postupci ne uzimaju u obzir, pod izgovorom da nije u pitanju kapital nego imovina.

Kako biste opisali način na koji je izvršena privatizacija kompanije „Generaleksport“?

–Što se tiče nezakonite privatizacije kompanije „Generaleksport“ i ICG moram da kažem da je izabran najgori mogući metod privatizacije, a to je restruktuiranje. Tim metodom se gube sva prava radnika na dobijanje akcija i dobijanje pravih naknada, u skladu sa zakonom, u smislu stvorene imovine koju bi trebalo da podele na kraju privatizacije.

Radnici od toga neće dobiti gotovo ništa. Oni dobijaju samo kap u okeanu. Od ogromne imovine neće dobiti gotovo ništa. Ta imovina je u međuvremenu opljačkana, pre i u toku same privatizacije, i sada pokušavaju da je potpuno otuđe od radnika koji su je stvarali radeći godinama.

Prvi tender je propao, jer se navodno niko nije prijavio. To se verovatno desilo jer nisu bili rešeni pravno-imovinski odnosi i za to neko treba da odgovara. Pre svega svi oni koji su očekivali ovu privatizaciju – AzP i odgovorno rukovodstvo kompanije. Ovi pravno-imovinski odnosi verovatno nisu odrađeni da bi se „Kopaonik“ obezvredio.

Zna se šta sve podrazumeva restruktuiranje – pre svega obnovu objekata, kako bi se bolje prodali, i rešavanje pravno-imovinskih poslova. Ništa se od toga nije odradilo, zbog čega je prvi tender propao.

Početna cena „Kopaonika“ na prvom tenderu bila je 45 miliona evra, a na drugom je pala za 50%, tj. na 23 miliona evra. Miodrag Kostić se na drugi tender prijavio kao jedini ponuđač. Tu počinje igranka bez prestanka. Prvo se ne uplaćuje predviđenih 30%, ne potpisuje se ugovor i on se potom pojavljuje kao zakupac, bez javnog transparenta. Omogućava mu se da bude zakupac „Kopaonika“ i da počne da ga otplaćuje kroz turističku sezonu. Zarada će svakako biti velika i on će tih 30% od ugovora moći da isplati samo od zakupa tokom sezone.

Pitanje je onda – zašto se to nije pokrenulo pre turističke sezone, nego baš u njenom jeku? To znaju samo ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić, njegov pomoćnik Nebojša Ćirić, direktorka AzP Vesna Džinić i direktor Centra za tendere Saša Aleksić.

Kako sam napomenula, na Trgovinskom sudu je 2004. pokrenuta tužba zbog nezakonito prenetog kapitala, u kojoj je od sudije Snežane Janić Lukinović traženo da se donese privremena mera zabrane raspolaganja imovinom kompanije „Generaleksport“, u okviru obe kompanije – „Generaleksport“ i ICG – iz straha od toga da će se imovina nezakonito otuđiti. Ta odluka nije donešena ni do dana današnjeg, iako je predmet stigao do Vrhovnog suda gde su radnici dobili odluku u svoju korist.

Dakle, preinačena je i poništena odluka Osnovnog trgovinskog suda, zatim Višeg trgovinskog suda, i ponovo poslata na preispitivanje Osnovnom trgovinskom sudu – gde je Snežana Janić Lukinović, iz samo njoj znanih razloga, stalno prolongirala zakazivanje ročišta.

Na kraju, odluku nije donela, a tražila je izuzeće iz predmeta, dan nakon što su 4. oktobra 2007. uhapšeni direktor „Geneksa“ Milorad Savićević, direktorka Centra za pravne poslove Agencije za privatizaciju Ljiljana Mladan i bivši rukovodioci Petar Novaković, Ivica Lukić, Nebojša Premović i Vladimir Gajić.

Sudija je tražila izuzeće uz obrazloženje da je zakon štiti. Jasno je da je zakon nije u potpunosti štitio jer ona nije učestvovala u stečaju „Generaleksporta“ ni kao stečajni sudija, ni kao predstavnik stečajnog veća. Jednostavno je iskoristila povoljnosti u zakonu da se izuzme, iako je glavni krivac za to što se imovina kompanije „Generaleksport“ otuđila u kompaniju ICG i to što je radnicima na taj način oduzeta imovina vredna milijarde dinara i što su ostali bez svega što su sticali celog radnog veka.

U okviru socijalnog programa restruktuiranja određena je novčana naknada iz sredstava ostvarenih od prodaje imovine za zaposlene i bivše zaposlene, u iznosu od 200 evra po navršenoj godini radnog staža. Ta suma koja se izdvaja za ovu svrahu nije iz budžeta, već od prodaje imovine. Međutim, i to su odgovorni iz AzP i vlade hteli da promene, što je zaista sramno. Negde oko 22. decembra pokušali su da izdejstvuju da se naknade ne dobijaju od prodaje imovine, već iz budžeta, iako je prethodno utvrđeno da se kompletna isplata naknada bivšim i sadašnjim radnicima „Generaleksporta“ i ICG i zavisnim društvima bazira na prodaji imovine.

Bitno je takođe istaći da programom restruktuiranja nije ni obuhvaćena celokupna imovina „Generaleksporta“ u zemlji i inostranstvu, kao ni obveznice za privredni razvoj u iznosu od 6,335,536,300 dinara (po kursu od 2001. godine), što je samo deo od ukupne vrednosti obveznica koju sam već navela.

Hrvatska, na primer, po sukcesiji, ne može da bude primljena u EU dok ne vrati imovinu koja pripada bivšim republikama, što uključuje i imovinu „Generaleksporta“ koja nije usla proces restruktuiranja. To znači da će u nekom trenutku tu imovinu uzeti država, a ne radnici.

Kao uslov za naknade radnicima utvrđena je prodaja imovinskih celina Blok dvadeset i „Kopaonik“. Prodaja „Kopaonika” postavljena je kao uslov, iako je za Blok dvadeset na Novom Beogradu Miroslav Mišković platio 148.5 miliona evra, što je dovoljno novca da bi se izdvojena namenska suma od 20,660,600 evra isplatila radnicima.

Za „Kopaonik“ je 26. decembra potpisan ugovor sa jedinim ponuđačem – gospodinom Kostićem. Međutim direktorka AzP, Vesna Džinić, me je 29. decembra u pismu lično obavestila da taj ugovor još uvek nije potpisan, iako su svi mediji to objavili. Potom nas je izvršna direktorka Agencije, Zora Ilić, 20. januara izvestila da je ugovor o prodaji zaključen 26. decembra. Pod zatvaranjem transakcije se podrazumeva završetak prodaje kapitala, odnosno imovine, i evidentno je da se i ovde manipulacije nastavljaju.

Koji su vaši zahtevi i metodi borbe?

–Mi tražimo da nam se pod hitno isplate naknade, jer su se za to stekli svi ranije utvrđeni uslovi. Zahtevamo od Ljiljane Stoiljković, direktorke ICG, da nam se dostave spiskovi svih radnika koji su se prijavili za naknade, sa njihovim tačnim adresama i telefonima i matičnim brojevima, što ona do danas nije uradila, iako je na to obavezuje Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.

Po drugi put nam je poslat spisak koji sadrži samo imena i godine staža, bez matičnih brojeva i kontakata. Zamenik direktora ICG, Mirko Bulat se, sa svoje strane, oglušio na ovaj naš zahtev kao i na zakon, što znači da je za radnike ugovor potpisan sa Kostićem postao javna tajna i mi ne znamo pod kojim uslovima će doći do isplata. Zbog toga se i sumnja njihovo saučesništvo sa vrhom države, konkretno sa Ministarstvom ekonomije i regionalnog razvoja, AzP i nekim predstavnicima vlade.

Spiskovi su nam potrebni iz dva razloga – prvo da bismo pozvali sve ljude iz kompanija „Geneks“ i ICG da dođu na masovni protest koji ćemo organizovati ispred Agencije za privatizaciju i ispred vlade, ali i kako bismo proverili koliko je tačno radnika prijavljeno za ove naknade. Mi takođe želimo da znamo zašto je program za restruktuiranje kompanije „Generaleksport“ promenjen u tom socijalnom delu, na insistiranje AzP. Tražimo još par stvari, ali o tome ćemo više drugom prilikom.

Sve što tražimo jeste ono što je naše. Ne tražimo ništa iz budžeta, samo ono što je naše.

Kakvu saradnju imate sa radnicima iz drugih preduzeća koji su u sličnoj situaciji?

–Moram da istaknem da, osim što sam predsednica UO Udruženja radnika, penzionera i bivših radnika kompanije „Generaleksport“ d.p. Beograd, ja sam i potpredsednica Saveza udruženja građana, radnika i akcionara Razum Srbije, tako da imamo saradnju sa svim pravnim licima Srbije. Mi smo sa „Bekom“, „Progresom“ i „Goricom“ pre nepunih mesec dana na Trgu Republike imali jedan miting upozorenja. Ako se pokrenu radnici u Srbiji ovu vladu ništa neće moći da spasi. Ovim ljudima je oduzeto pravo na rad, pravo na život dostojan čoveka.

Kakvi su vam onda, u skladu s tim, dalji planovi?

–Konkretno, slede masovni protesti i to ne samo „Generaleksporta“, već i drugih preduzeća. Među njima su i „Ineks“, „Robne kuće Beograd“, „Beko“, „Srbijateks“ i mnogi drugi. To su sve radnici koji su ovim privatizacijama po istom šablonu užasno oštećeni. Svi oni će krenuti zajedno.