Trampov napad na izbeglice i američke pripreme za rat[3 min. za čitanje]

Kuda vodi Trampova politika, pita Vladimir Unkovski-Korica.

Puška okačena na zid u prvom činu predstave mora da opali do kraja predstave, pisao je Čehov. U prvoj nedelji kao predsednik najmoćnije države na svetu, Donald Tramp je ukazao na više pušaka okačenih na zid u Americi.

Već smo izvestili o ženskom otporu merama koje preduzima novi predsednik. Jedna od indikacija kuda se kreće nova desničarska vlast u SAD je da neće više davati novac onim nevladinim organizacijama koje nude informacije o abortusu.

On se doduše nije zaustavio na ženama. Izjavio je da će ipak izgraditi ogradu ili zid prema Meksiku da zaustavi „nelegalnu imigraciju“ iz te zemlje. Juče je šokirao svet time što je uveo zabranu na tri meseca građankama i građanima Irana, Iraka, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena da ulaze u Ameriku (čak i kada imaju dvojno državljanstvo sa drugim zemljama). Izbeglicama je ulazak u SAD zabranjen narednih 120 dana, a onima iz Sirije na neodređeno.

Oni koji su se nadali da Tramp predstavlja priliku za svetski mir morali su da se zapitaju zašto je on u već prvoj nedelji potpisao dokument pod naslovom „Obnova američkih vojnih snaga“, koji je naredio američkoj vojsci da izvrši pregled borbene spremnosti američkih vojnih snaga sa njenim „skoro vršnjacima“ – žargon koji aludira na Rusiju i Kinu. Vojni budžet će se povećati. Nije se on tu zaustavio. Tramp je izjavio da će u Siriji da stvori „sigurne“ zone.

Njegovi potezi u domaćoj politici su već znak američkim korporacijama da će biti na njihovoj strani protiv radništva. Tramp je zamrzao novo zapošljavanje u državnoj službi, ali je obećao naftnim firmama i automobilskoj industriji skidanje raznih regulativnih „prepreka“ njihovom poslovanju. Klima za biznis će preći sa „veoma neprijemčive u istinski prijemčivu“. Šta to može da znači u zemlji u kojoj su sindikati pod višedecenijskim napadom možemo samo da nagađamo.

Neki će reći da je sve ovo samo marketing, da je potrebno sačekati da vidimo šta će da bude. Ali to je opasna logika. Tramp sve ovo radi u prvoj nedelji zato što pokušava da prestroji Ameriku. On je odgovor specifičnog dela američke vladajuće klase, koja smatra da se Vašington nije dovoljno agresivno postavljao u svetu usled opadanja američke globalne moći, na ono što oni vide kao premlak pristup Obame i prethodnika.

Tramp je dakle samo agresivniji i šovinističkiji izraz vladajućih krugova, koji se neće libiti oštrih i otvorenih konflikata sa svojom i svetskom populacijom u pokušaju da odlučnije uspostavi imperijalističku vlast u samoj Americi i spolja. U tom ključu treba čitati i najnovije vesti o zabrani protiv izbeglica i muslimana. Tramp je namignuo najreakcionarnijim krugovima u americi – belim rasistima – da je rasni preporod belaca deo obnove Amerike.

Uz povećavanje borbene spremnosti američke vojske, to nije indikacija da će Amerika da ide u izolaciju. To je mig propalicama iz srednjih slojeva i gubitnika u krizi da su im domaći i strani neprijatelji krivi za lošu situaciju. Kući, to su sindikati, organizovano radništvo, feministkinje, afrički amerikanci. Spolja, to su muslimani, Kinezi i drugi. Čehova puška će opaliti još metaka u ovoj predstavi ako se glavnom glumcu ne zavežu ruke i ne zapuše usta.

Zato ne treba čekati odgovor na pitanje: „da li je Tramp ozbiljan?“. Treba raditi sve da mu se zavežu ruke i zapuše usta. Žene su širom sveta prošle nedelje to učinile. Više od 5 miliona je izašlo na ulice, uključujući par stotina u Beogradu. Ali takva aktivnost će morati da se poveća ukoliko želimo da pošaljemo Vašingtonu poruku – i ukoliko želimo da sprečimo osiljavanje njegovih obožavaoca u našem regionu. Nije ovo samo protiv Trampa – već i protiv Vučića.